Nekim ljudima je teško opustiti se, čak i kada su na godišnjem odmoru. Bez obzira putuju li ili ostaju doma, jednostavno se ne mogu opustiti i prestati razmišljati, ne mogu prilagoditi svoj um i tijelo novim okolnostima u kojima nema obaveza koje su trebale biti još jučer napravljene, savršeno i bez greške, pod budnim okom nekoga tko nas procjenjuje, nagrađuje i kažnjava. Na godišnjem odmoru ne bi trebalo biti rokova, nitko nas ne požuruje, progoni i ocjenjuje. Osim nas samih.