Nastavljamo s razvijanjem mindfulness stavova. Jedno do strašno bitnih stavova za današnji brzi način života je stav strpljivosti. Biti strpljiv znači razumjeti i prihvaćati činjenicu da svaka stvar treba svoje vrijeme. To podrazumijeva i strpljivost do sebe.
Današnji brzi tempo života, često nam ne dozvoljava da se zaustavimo, pričekamo, poslušamo svoju unutarnjost. Čini nam se da nam društvo i svi oko nas govore:
Ako ne možeš brzo reagirati, ako ne znaš brzo smisliti rješenje, onda nisi dovoljno sposoban. No, istina je i da se u požurivanju kriju brojne pogreške i krive odluke.
Svaki leptir treba vrijeme da izađe van iz ličinke. Treba vrijeme da se promijeni iz neugledne gliste u predivnog leptira. Jednako tako, svatko od nas ima svoj jedinstveni ritam mijenjanja i ponekad trebamo samo malo strpljenja. U tom čekanju, dobro je podsjetiti se da se na osuđujemo zbog toga ako stvari ne idu brzo kao što smo si zamislili. To ne znači da smo neuspješni, nesposobni ili da se naša očekivanja neće nikada ostvariti. Možda samo moramo malo prestati brinuti, prestati žuditi za određenim ishodima, te prizvati u sebi osjećaj povjerenja u proces.
Svaki kreativni proces ima 4 faze: pripravu, inkubaciju, rasvjetljenje i verifikaciju. Inkubacija je vrijeme u kojem se čini da se ne događa ništa bitno, iako je to faza u kojoj se uvijek nešto rađa ili dozorjeva. Brojni izumitelji i kreativci su se mučili i kritizirali kada bi došli u tu fazu, sve dok se nisu naučili prihvatiti da je i ta faza bitna i potrebna za cijeli kreativni proces. Naučili su se osvijestiti da im je potrebna faza opuštenog čekanja, kako bi se rodila nova kreativna ideja. Naš život je naša najveća kreacija. U tom procesu kreiranja povremeno trebamo strpljenje, poštovanje prema vremenu i prihvaćanje čekanja.
Strpljenje nas podsjeća da ne moramo svaki trenutak ispunjavati s aktivnostima ili razmišljati kako zaživjeti bogatiji život. Radije se posvetimo sadašnjem trenutku i zahvalnosti za sve što imamo u sadašnjosti. Mi ljudi, volimo imati nadzor nad svime što nam se događa. No, to nije uvijek (zapravo, vrlo često nije) moguće. Kada stvari ne idu kako smo očekivali, upotrijebimo još više energije i truda, jer mislimo da će nam tako uspjeti. Ponekad na taj način riješimo naše teškoće ili napredujemo prema željenom cilju. No, često ne znamo odrediti granicu kada smo uložili dovoljno truda i kada je sav dodatni trud jednak "lupanju glavom kroz zid". Postanemo naporni i nemogući, iscrpljujemo sebe i druge oko nas. Ne znamo da je ponekad najbolje, jednostavno se zaustaviti i čekati. Mislimo da moramo cijelo vrijeme riješavati naša nezadovoljstva, probleme, ili da moramo cijelo vrijeme očekivano i pravocrtno napredovati u životu. Napredovanje i uspjeh međutim, vrlo su rijetko pravocrtni i brzi kao što mi zamišljamo.
Mindfulness. Između ostalog, u sebi krije osvještavanje činjenice da nema potrebe da smo nestrpljivi sa sobom, onda kada kognitivni (misli) i emocionalni uzorci u našem umu nisu sukladni našim očekivanjima i željama. Podrazumijeva d asmo strpljivi i prema našim osjećajma koje ne želimo u tom trenutku, kao i s mislima koja se neprestano pojavljuju bez da smo ih pozvali u naš um.
Kritiziramo se ako primjetimo da osjećamo ljutnju, tugu ili strah te nemamo strpljenja i suosjećanja prema sebi u takvim trenucima. Želimo da što prije prestanu i brojimo sekunde njihovog trajanja. Moramo se podsjetiti da je i to iskustvo normalno te da svaki čovjek povremeno doživljava takve osjećaje. Osjećaji nas neće ubiti, ali otpor do njih može zakomplicirati stvar. Sa stavom strpljivosti dozvolimo našim osjećajima da postoje, traju neko vrijeme, no, isto tako dajemo im priliku da odu. Tako kao što teče rijeka, pustimo ih da izađu iz našega sustava. Ako smanjimo otpor i povećamo strpljenje u nama, taj proces teče lakše i ugodnije.
Koliko ste vi strpljivi kada vam stvari ne idu prema vašim očekivanjima? Kada je najteže održati strpljenje? Možete li se zaustaviti, udahnuti tri puta, pričekati nekoliko trenutaka, ne napraviti baš ništa, ne kontrolirati baš ništa? Samo disati i pratiti vlastito disanje...
Pokušajte tjedan dana opaziti situacije koje zahtjevaju vaše strpljenje, promatrati vašu strpljivost i poticati u sebi stav strpljenja.