Nastavljamo s istraživanjem pogrešaka koje radimo dok interpretiramo ono što nam se događa. Prije sam pisala o vrsti pogreške koja se zove pretjerano uopćavanje. Još jedna vrlo česta vrsta pretjerano uopćavanja je crno-bijelo razmišljanje.
Crno-bijelo ili polarizirano razmišljanje je pogreška koja nas vodi tome da sve stvari vidimo u ekstremima. Kažemo da je nešto ili crno ili bijelo, druge boje ili nijanse kao da ne postoje.
Nešto je ili dobro ili loše, nijanse ne postoje. Ili je opasno ili nije opasno, ili je ispravno ili nije ispravno. Ponekad smo upravo ponosni da imamo takve čvrste stavove.
Zašto volimo upotrebljavati tu pogrešku u svom razmišljanju?
Kao i pri drugih misaonih pogrešaka, puno je lakše pojednostaviti interpretacije dok si objašnjavamo svijet oko nas. Osjećamo se sigurnije ako našem svijetu damo jasne granice, jasan kontrast, kao što su to crni znakovi na bijelom listu papira. Ako bi nam svijet bio sličniji apstraktnoj slici, to bi možda izazvalo u nama nemir i anksioznost zbog nejasnosti, nedorečenosti i nepredvidljivosti. Puno je lakše misliti da postoji jedna ispravna istina kojoj se možemo prikloniti te nam je lakše izabrati ponašanje u skladu s tom interpretacijom.
No, puno stvari u životu se ne pojavljuje u takvim jasnim ekstremima. Od bijele do crne postoji hrpa nijansi sivkaste boje. Tako možda isprva kažemo da je određena situacija isključivo loša za nas, te odbijamo vidjeti njene pozitivne strane. Na primjer, možda vam se ne sviđa da ste dobili novog suradnika kojeg morate uvoditi u posao, jer je teško da vam netko "visi nad glavom" i troši vaše vrijeme. No, ako bolje razmislite, s druge strane je to dobra prilika da se malo rasteretite i dobijete pomoć u svom poslu. Drugi primjer je da na osnovi jedne loše osobine pomislimo da je neka osoba loša, iako osoba ima i svojih dobrih strana. Tako suradnika možemo ocijeniti kao neljubaznog, jer nam jednom nije bio spreman pomoći, pri čemu zaboravljamo da je uvijek pristojan i srdačan, te pošteno obavi svoj posao.
Procjenjivanje sebe kroz crno-bijelo razmišljanje
Jednako kao što situacije i druge ljude procjenjujem kroz crno bijelo razmišljanje, tako procjenjujemo i sebe. Ili smo sposobni ili nesposobni. Ili nas vole ili ne vole. Pametni smo ili nismo. Pri tome, najčešće naše procjene idu u onom negativnom smjeru. Vrlo često na osnovi jednog događaja ili komentara, na osnovi jedne pogreške zaključujemo o sebi najgore. No, istina je da baš nitko nije savršen i da svi ponekad radimo greške. Zato što smo uprskali jedan ispit na fakultetu, ne znači da smo glupi. Ako se nismo najbolje snašli u nekom društvu, ne znači da nismo simpatični te da se nitko ne želi družiti s nama.
Možda ste na primjer pokušali nešto novo u svom životu i nije se isprva pokazalo uspješnim. Na primjer, odlučili ste malo probuditi vašu kreativnost i sami napraviti okvir za vaše obiteljske fotografije. Nabavili ste drveni okvir, ljepilo, boje, školjke i kamenčiće želeći napraviti okvir za fotografiju s vašega prošlogodišnjeg ljetovanja. No, ono što ste zamislili niste uspjeli i ostvariti. Sada mislite da je okvir je ispao ružan i neupotrebljiv. Na kraju zaključite da jednostavno niste kreativna osoba i odustanete od daljnjih kreativnih projekata. Jer to je nešto što jeste ili niste. Ako bi pripadali grupi kreativnih ljudi, takva pogreška vam se ne bi dogodila. Znači, jednostavno niste za te stvari. Jednako tako se procjenjujemo pri drugih aktivnosti. Ako ste na primjer, doživljavali da je vaša sestra cijelo vaše djetinjstvo bila "ona kojoj dobro idu jezici", vi ćete se vjerojatno početi procjenjivati kao osoba koja ne pripada toj grupi, nego grupi ljudi kojoj "ne idu jezici" te ćete u skladu s tim misliti da vama jezici ne idu i da vam treba puno vremena da ih usvojite. Posljedično, vaše samopouzdanje pri učenju jezika će se smanjiti, nećete biti toliko opušteni i učenje će zbilja biti teže.
Ukratko, crno-bijelo razmišljanje označava da sve odmah svrstavamo u ekstreme (obično negativne) i ne vidimo mnoge nijanse koje zaista postoje.
Što činiti da uravnotežimo crno-bijelo razmišljanje?
Najbolji način da se suprotstavimo ovoj pogrešci je da budemo specifičniji i precizniji. Vrlo je korisno pri tome koristiti postotke. Ako nakon pojedine pogreške ili neuspjelog pokušaja pomislimo "nesposoban sam", razmislite i odgovorite na pitanje: Koliko posto sam zapravo nesposoban? Jesam li u određenom postotku ipak sposoban za nešto i za što to? Postoji li ipak netko tko je nesposobniji od nas i kakva bi to osoba morala biti koja bi bila stvarno 100% nesposobna? Jesam li 100 posto nevoljen ili sam ipak voljen određeni postotak? Namjerno se usmjerite na sve nijanse sive koje postoje u određenom događaju i pronađite svoju nijansu...