Zašto vjerujem u učinkovitost mindfulness meditacija
Kada nam je teško opustiti se...
Dok sam radila na Klinici za psihijatriju bavila sam se proučavanjem i izvođenjem različitih tehnika relaksacije, od različitih tehnika disanja, opuštanja dijelova tijela, preko vizualizacija, imaginacija i meditacija pa sve do tehnika biofeedbacka (pomoću biofeedbacka osoba se uči mijenjati određene tjelesne reakcije kao što su disanje, otkucaji srca, znojenje, periferna temperatura kože i sl. na način da su se te funkcije istinski i mjerile te su pacijenti na osnovu direktnih povratnih informacija na zaslonu računala trenirali npr. opuštanje) te neurofeedback-a (pacijenti se uče upravljati i mijenjati moždane valove u određenom dijelu mozga, najčeće u smjeru opuštanja, meditacije ili koncentracije). Primjenjujući različite tehnike došla sam do zaključka da se neki ljudi vrlo lako i relativno brzo nauče opustiti, dok je drugima to prilično teško. Ponekad jednostavno ne pomaže točno objašnjenje tehnike, uputstva ili svi poticaji svijeta. Što su se više trudili bili su neuspješniji. To niti nije tako čudno, jer opuštati se znači upravo suprotno od truditi se, jednostavno moraš malo popustiti s kontroliranjem svega. Kako su moji pacijenti doživljavali neuspjeh u opuštanju, javili su se novi problemi. Postajali bi sve nervozniji i napetiji, osjećali su se krivima, nesposobnima te su imali brojne ruminacije kojima su zatvarali začarani krug vlastitih misli iz kojega nisu znali izaći van.
Truditi se ili popustiti kontrolu
Silno sam željela pronaći način da i ti ljudi kojima je teško meditirati i opuštati se uspiju doći do blagodati tih tehnika. Tada sam se upoznala s mindfulness meditacijom. Oduševila me je zbog jasnosti i jednostavnosti uputstva te zbog komponente njegovanja nekritiziranja i suosjećanja prema sebi. Kada su smanjili svoja pretjerana očekivanja i grozničavi trud, a navikli se na prihvaćanje stvari kakve jesu u danom trenutku, moji pacijenti su polako, ali sigurno uspjeli napredovati i uživati pozitivne učinke meditiranja.
Biti svjestan svojih misli, osjećaja, tjelesnih osjeta
Izvodeći bihevioralno-kognitivnu psihoterapiju s klijentima primjetila sam kako mindfulness meditacije mogu prilično pomoći u procesu psihoterapije/savjetovanja jer povećavaju sposobnost osvještavanja svojih misli, osjećaja i ponašanja. Određeni broj ljudi vrlo teško opaža svoje misli, nisu dovoljno svjesni svojih tjelesnih senzacija, osjećaja i ponašanja. Ili nemaju naviku opažanja, ili pokušavaju potisnuti i negirati, ne obraćati pozornost na njih jer misle da ne bi preživjeli bol koju im takvi osjećaji, osjeti ili misli mogu donejti. Zbog te slabije svjesnosti ne razumiju zašto im se događa ono što im se događa, ne razumiju zašto se osjećaju kako se osjećaju i zašto misle kako misle. Zbog toga im je teško pravilno odlučiti što da učine, kako da reagiraju. Osjećaju se kao žrtve vanjskih okolnosti. Mindfulness meditacije pomagaju u učenju osvještavanja misli, osjećaja, tjelesnih senzacija i reakcija.
Suosjećanje prema sebi i prihvaćanje
Kada sam upoznala mindfulness, oduševila sam se metodom, jer se bavi baš s tom problematikom, uči nas kako da smo svjesni svega što je unutar nas i svega što se događa izvan nas. Pomoću mindfulness meditacija zaustavljaju se ruminacije, odnosno neprestano vrtenje misli u našim glavama, vraća nas u sadašnjost. Uz sve to, pomaže nam stvoriti jedan poseban odnos sa samim sobom, odnos koji ne temelji na kritiziranju nego na suosjećanju i empatiji prema sebi te radoznalosti prema sadašnjem trenutku. Stalno nas podsjeća da smo u redu takvi kakvi smo, bez osuđivanja te nas uči da je sve prolazno. Budući da se ne možemo promijeniti sve dok se ne prihvatimo kakvi jesmo trenutno, mislim da je to dobra osnova za započinjanje puta naše promjene, ne mislite li i vi tako?