Čovjek na dan proizvede prosječno 65000 do 70000 misli. Misli nam pomažu u razlaganju svijeta oko nas, objašnjavanju nam naša iskustva i pomažu u procjenjivanju sebe i drugih ljudi. Uz pomoć mišljenja rješavamo probleme i planiramo buduće korake, no veliki broj naših misli nam uopće ne pomažu u svakodnevnom funkcioniranju, a još k tome uopće nisu istinite.
Vrlo često, mi zapravo miješamo objektivnu stvarnost s našim interpretacijama i procjenama, nesvjesno iskrivljavamo realnost ili prebrzo zaključujemo na osnovi premalo informacija. Pogreške u razmišljanju (kognitivne distorzije) su loše navike koje koristimo kako bismo stvarnost interpretirali nelogično i nerealno, uglavnom kada interpretiramo svoja neugodna iskustva. Tako sami sebi onemogućujemo da vidimo stvari onakvima kakve jesu.
Većinom se te misli ponavljaju, automatske su, ponekad ih neprestano vrtimo u našim glavama iznova, kao pokvarenu ploču. Te misli su nastale na osnovi naših ranih iskustava, vjerojatno još u djetinjstvu te su sada već stara navika, uzorak našega mišljenja. Taj uzorak određuje naša raspoloženja, osjećaje, ponašanje i iskustva. Tako se nađemo u začaranom krugu negativnih misli, osjećaja i ponašanja. Negdje treba prekinuti taj začarani krug. Prvi je korak da uopće osvijestimo te misli.
Osjećate se loše? Osvijestite kakve ste misli imali neposredno prije nego ste se počeli tako osjećati? O čemu ste razmišljali? U tome vam može pomoći članak koji govori o povezanosti osjećaja i misli
Drugi korak je da provjerite jesu li vaše misli točne, uravnotežene, logične ili ste pretjerano iskrivili interpretaciju onoga što vam se događa? Jeste li napravili jednu od pogreški u razmišljanju?
Pročitajte neke od pogreški u razmišljanju i provjerite prepoznajete li neku od njih u vašem razmišljanju? Svi mi u nekom trenutku učinimo neku od pogreški u razmišljanju. Dobro ih je osvijestiti za početak. Glavne vrste pogreški misli su pretjerano uopćavanje, prebrzo zaključivanje i emocionalno zaključivanje.
Ovaj tjedan predstavljam vam prvu grupu pogreški u razmišljanju.
Pretjerano uopćavanje
Pretjerano uopćavamo kada na temelju jedne negativne činjenice ili slučaja, stvorimo pravilo.
Kada na temelju jednog jedinog slučaja zaključujemo da će uvijek biti tako, ne provjeravamo i čvrsto vjerujemo u to. Na primjer, kada na osnovu jedne pogreške na poslu (školi), ocijenimo da smo najnesposobniji. Kada prijatelj odbije otići na kavu s vama, a vi zaključite da vas ljudi općenito ne vole. Svaki puta kad na temelju jednog slučaja generaliziramo stvari i donosimo zaključke, činimo ovu pogrešku. Prepoznat ćemo je najlakše po tome što upotrebljavamo riječi kao što su nikad, uvijek, svi, svatko, nitko i sl.
Nikad mi neće uspjeti.
Svi su bolji od mene.
Uvijek sve zabrljam!
Nikome nije stalo do mene...
Takve pretjerano uopćene misli su uglavnom netočne, ali nas dovedu do osjećaja razočarenja, tuge (ako su usmjerene prema sebi), ili ljutnje (ako su usmjerene na druge). Zbog toga sebe, druge i svijet oko sebe vidimo u negativnijem svjetlu što dodatno pridonese da se osjećamo loše.
Neke vrste pretjeranog uopćavanja su:
1. Mentalni filter
2. Crno bijelo razmišljanje
3. Etiketiranje
4. Pretjerivanje
5. Otpisivanje pozitivnog
Sljedećih tjedana čitajte još o pogreškama u razmišljanju i što činiti kada ih osvijestimo.
