Pažnja koju dajemo (ili ne dajemo) djetetu može biti jako moćna nagrada ili posljedica za dijete, na osnovu koje dijete mijenja svoje ponašanje. Razlikujemo pozitivnu pažnju, negativnu pažnju, no isto tako i nedostatak pažnje.
Kako znamo da pažnja utječe na djetetovo ponašanje?
Znanstvenicima je već odavno poznato, da djeca osim po modelu i nekim drugim mehanizmima učenja, puno toga nauče jednim mehanizmom koji zovemo operantno uvjetovanje. Operantno uvjetovanje objašnjava da je svako dječje ponašanje ojačano (te postoji velika vjerojatnost da će ga dijete ponoviti u istoj ili sličnoj formi) ili pak oslabljeno (neće se ponoviti, postupno će prestati) ovisno o posljedicama, odnosno povratnim informacijama (onome što slijedi nakon djetetovog ponašanja) koje dijete doživljava svakodnevno, najčešće putem odgoja od svojih roditelja. Ukratko, ako određeno ponašanje potkrijepite (date djetetu pažnju bez obzira pozitivnu ili „negativnu“) to će se ponašanje ponoviti.
Kako to izgleda konkretno u odnosu roditelja i djeteta?
Djeca stalno traže našu pažnju i nadaju se da će ju dobiti na najbolji način, pozitivnim gestama, riječima, pokretima odobravanja, našom uključenosti. Ako ju ne dobiju, početi će privlačiti tu pozornost na negativan način, svojim neposlušnim ili bezobraznim ponašanjem. Jer bilo kakva pozornost je još uvijek bolja od nikakve. To se često dogodi kada djeca imaju određene poteškoće u ponašanju ili druge poteškoće, a roditelji se zapletu u začarani krug negativne pažnje, kritiziranja i vikanja. Roditelji nisu svjesni da je njihova pozornost tako moćna, da ono djetetovo ponašanje na koje usmjeravaju svoju pažnju, to ponašanje raste. Baš kako objašnjava princip operantnog uvjetovanja. Ponašanje koje ne dobije pažnju, odnosno, koje se ignorira, polako gubi vjerojatnost ponovnog pojavljivanja. Zato je vrijedno upitati se kojem ponašanju pridajemo najviše pažnje kod djeteta? Nažalost, često roditelji više pažnje daju ponašanju koje bi željeli da se ne ponavlja (neprimjerenom ponašanju), nego ponašanju koje bi željeli da se ponavlja (primjerenom, željenom ponašanju). Naša pozornost puno češće je usmjerena na ono što su djeca napravila krivo, dok s druge strane uzimamo zdravo za gotovo sve ono što naprave dobro i pravilno. Na primjer, vrlo rijetko primjetimo, pokažemo odobravanje ili pohvalimo kada se dijete mirno igra, ako posluša naš zahtjev od prve, ako nas strpljivo pričeka dok razgovaramo s odraslom osobom, ako pojede svu hranu na tanjuru, itd. Vjerujem da i vi možete pronaći primjer ponašanja vašeg djeteta kojega nedovoljno pohvalite ili mu na drugi način date značaj (osmjehom, tapšanjem po ramenu i sl.). Nažalost, tako dijete nauči da će, ne s željenim, nego upravo neželjenim ponašanjem pridobiti našu pažnju.
Pozitivnu pažnju možemo vježbati.
Pozitivna pažnja je jedna vještina koju sigurno svaki roditelj već ima razvijenu u određenoj mjeri, no potrebno ju je ojačati i istrenirati jer naš mozak često automatski funkcionira na baš suprotan način. Često je, automatski, usmjeren na traženje svih negativnih informacija, opasnosti i nepravilnosti u okolini, pa tako i na vašem djetetu. Taj način funkcioniranja mozga je našim precima pomagao da se zaštite od opasnosti i tako održe vrstu. U današnje je vrijeme, nažalost, taj mehanizam pretjerano aktivan i moramo ga naučiti malo utišati i probuditi neke druge vještine. Kao što je vještina pozitivne pažnje. Ako dijete doživljava dovoljno pozitivne pažnje to pozitivno utječe na njegovu sliku o sebi, dijete dobija osjećaj sigurnosti i povjerenja u odrasle i život. Slika koju dijete izgradi o sebi ovisi upravo o tim pozitivnim porukama koje su mu upućivale važne osobe u njegovom životu. Zdrava slika o sebi je vrlo važno jer ne utječe samo na stvaranje zdravih odnosa s drugima, nego i na djetetovo samopouzdanja i vjeru u sebe u procesu odrastanja.
Ako još uvijek ne vjerujete koliko su moćne posljedice pozitivne pažnje, napravite eksperiment i probajte. Promatrajte kako se vi osjećate kada dajete pozitivnu pažnju i kakav je odaziv djeteta. No, nemojte prerano odustati. Provodite eksperiment barem nekoliko tjedana. Ako vas to uvjeri i ako vam se svidi, nemojte odustati niti nakon toga.
Kako dati djetetu pozitivnu pažnju?
Pozitivna pažnja označava sve trenutke, situacije ili geste, kada se i kojima se roditelj djetetu obraća s toplinom i ljubavlju, kada roditelj pokazuje da vidi dijete i da uživa u njihovom odnosu. Djetetu možete dati pozitivnu pažnju bilo kada i što više dok ste u svakodnevnim aktivnostima.
Što trebate napraviti?
- · Smiješite mu se, uspostavljate kontakt s očima s blagim izrazom lica, upotrebaljavate riječi kojima pohvaljujete i ohrabrujete dijete, pokazujete interes za dječje aktivnosti i postignuća, postavljate mu pitanja i potičete ga za razgovor, pažljivo slušate dijete, potapšate ga po ramenu, date poljubac ili mu pokažete palac gore (like)…
- · Pohvaliti možete riječima kao što su: lijepo je kad (ponašanje)…., sviđa mi se kad….to je super…, ide ti sve bolje i bolje…Moram te pohvaliti mami/tati…jako sam ponosan kad….uživam kad ti….kako je to lijepo da si napravio…
- · Kada koristite riječi, bitno je da ste što više konkretni, tako da dijete bez nesporazuma točno zna za koje to ponašanje je bio pohvaljen odnosno, dobio pozitivnu pažnju. Djeca se nakon pohvala osjećaju dobro i vjerojatno će sljedeći put biti motiviraniji ponoviti to ponašanje, posebno ako točno zna kako ga ponoviti.
- · Slušajte dijete bez prekidanja, ne radite nešto drugo dok vam priča, nego ga gledajte u oči i dajte mu nepodijeljenu pažnju. Za trenutak prihvatite ono što vam govori, bez da ga pokušavate ispraviti, naučiti, savjetovati, moralizirati i samo ga pokušajte razumjeti. Nakon što vam je sve rekao, možete ga pitati dodatna pitanja da bi bolje razumjeli ili mu reći svoje mišljenje ili savjet.
- · 10 minuta na dan dajte svakom svom djetetu takvu nepodijeljenu pažnju.
- · Ako dijete pokazuje neprimjereno ponašanje, a vi želite da dijete to promijeni, razmislite, kako biste željeli da se ponaša i onda ga pohvalite za svaki mali korak kojim je bliže tom ponašanju. Na primjer, ako je vašem djetetu teško čekati na red i stalno vam upada u riječ ili vas gnjavi, počnite promatrati kada se javlja to ponašanje i pohvalite ga svaki put kada strpljivo čeka bez galame barem 10tak sekundi duže nego uobičajeno. Nakon toga 20tak sekundi i onda sve duže (naravno, u skladu s djetetovim godinama)
- · Budite namjerno svjesniji koristite li češće negativnu ili pozitivnu pažnju? Izbalansirajte tako da je vaša pažnja više pozitivna nego negativna. Možete jedan tjedan napraviti eksperiment: promatrajte djetetova ponašanja, zapišite ih i svrstajte u tri kategorije: poželjna, nepoželjna i neutralna. Sjetite se više puta pohvaliti poželjna ponašanja. Odlučite koja manja nepoželjna ponašanja ćete ignorirati, a koja neutralna ponašanja bi mogli pohvaliti.
- · Pozitivnu pažnju možete vježbati i u odnosu s vašim partnerom. Primijetite kako to utječe na vaš odnos.
Koje su moguće prepreke koje bi vam mogle otežati izvođenje pozitivne pažnje?
· Moje dijete se stalno ponaša neprimjereno i nemam ga za šta pohvaliti.
Ako mislite da su rijetke situacije u kojima možete dijete pohvaliti ili dati pozitivnu pažnju to samo znači da ste se već zapleli u začarani krug negativne pažnje. Ništa ne brinite, to se ponekad dogodi, obično kod roditelja koji imaju djecu s poteškoćama u ponašanju ili nekim drugim smetnjama. Tada je posebno važno vježbati našu pažnju i svjesnost te pronalaziti djetetove dobre trenutke. Pomoći će ako određena ponašanja razbijete na manje korake i pohvalite ili na drugi način date pozitivnu pažnju za svaki mali trud i napor. Ponekad moramo sami izazvati željeno ponašanje, služeći se kreativnim trikovima. Na primjer, kada želite pozitivno poticati poslušnost, ali ne primijetite prilike da pohvalite svoje dijete jer je iznimno neposlušno, možete mu narediti nešto za što ste sigurni da će mu se sviđati i da će poslušati. Na primjer: pošaljite ga u kuhinju da si uzme komadić čokolade ili drugi slatkiš. Ili ga pozovite da zajedno igrate njegovu omiljenu igru. I onda ga pohvalite za poslušnost.
· Ako se vaše dijete tijekom vremena provedenih s vama ponaša neprimjereno, imate dva alata na raspolaganju.
Najčešće se poslužite ignoriranjem, kada se radi o nekim manje ozbiljnim i neopasnim ponašanjima, npr. negodovanje, kritiziranje, propitkivanje itd. Ako se radi o ozbiljnijim prekršajima možete dijete poslati u time-out ili neku drugu posljedicu, npr. prestanak igre s njim, uz mogućnost da se vratite kada prestane neželjeno ponašanje. Imajte na umu, istraživanja su pokazala da ona djeca koja dobivaju puno pozitivne pozornosti, bolje prihvaćaju druge odgojne mjere poput time-outa i drugih posljedica. Također, istraživanja potvrđuju da će dijete više motivirati npr. pohvala ili smiješak nakon što učini dobru stvar, nego kazna.
Ne treba zanemariti niti dobrobit koju činimo sebi kada se ne usmjeravamo cijelo vrijeme na negativno, nego kada raširimo naš spektar pozornosti tako da uključuje i pozitivne stvari. Ako naučimo naš mozak da bolje opaža pozitivne stvari općenito u životu pa tako i pozitivne stvari na vašem djetetu, promijeniti će se i kvaliteta vašeg života jer ćete se osjećati ugodnije. Pozitivne misli dovode do ugodnih osjećaja dok negativne misli dovode do neugodnih osjećaja. U životu je važno pronaći ravnotežu između pozitivnih i negativnih misli. U tome nam puno može pomoći vježbanje usmjeravanja pažnje.