U filozofiji mindfulness-a postoje neka osnovna načela koja nam pomažu da dobijemo najviše od mindful meditacija i mindful načina življenja. Ta načela, odnosno, stavovi koje bi bilo dobro postupno graditi su:
neprosuđivanje,
strpljivost,
početnički um/dječja znatiželja,
povjerenje,
oslobađanje od težnji
prihvaćanje i
otpuštanje.
Ti stavovi ili načela se prepleću te razvijanje jednog može potaknuti razvijanje drugih stavova. Pojedini stav nam može pomagati na lakše razvijemo druge stavove.
Svaki tjedan ću vam predstaviti jednog od tih načela. Pozivam vas da si uzmete tjedan dana i do svakog sljedećeg članka pokušate pojedino načelo osvijestiti i razvijati koliko je to moguće. Dobrodošli su komentari i pitanja. Kako vam ide?
(1) Neprosuđivanje
Mindfulness gojimo kada pokušamo doživjeti svoje trenutno iskustvo bez prosuđivanja. Ne odnosi se samo na osuđivanje osoba oko nas, nego i na prosuđivanje vlastitog iskustva, vlastite situacije, što god da nam se dogodi.
Navika našega uma je da kategorizira i vrednuje naše iskustvo na dobro ili loše. Štogod da nam se dogodi, mi imamo spremnu automatsku ocjenu tog događaja. Ako upravo namjeravamo negdje poći pješice i na prvom koraku nas uhvati kiša, situaciju često ocijenimo kao lošu (nismo imali sreće). Ako dobijemo informaciju da netko misli dobro o nama, to ocijenimo kao dobro. Kada smo bolesni ili je netko od naših bližnjih bolestan, to je loše, ako padnemo ispit i to je loše. Primjera je mnogo, naš um cijelo vrijeme ocijenjuje situaciju i pokušava predvidjeti događaje oko nas. No, to zna biti iscrpljujuće jer ponekad jednostavno ne znamo je li događaj stvarno loš ili dobar. Gužva u trgovini nas možda spasi od gužve i opasnosti na cesti, bolest nas može usmjeriti da promijenimo svoje zdravstvene navike u zdravije, kiša može biti dobra za vrt našeg oca, odnosno, u tom slučaju će salate biti i za nas.
Stav neprosuđivanja nas podsjeća na to da osvjestimo naviku prosuđivanja i pokušamo samo opažati naše trenutno iskustvo kakvo je, bez ocjenjivanja. Pokušajte prestati ocijenjivati događaj kao poželjan (dobar) ili nepoželjan (loš). Takav je, kakav je... najbolje što možete napraviti je da ga nekoliko trenutaka opažate i doživite bez prosuđivanja.